Novosti

Jedanaest stvari koje (možda) niste znali o Aspirinu

6. marta biće tačno 110 godina od dana kada je kompanija Bayer registrovala analgetik Aspirin, koji sadrži aktivni sastojak acetilsalicilnu kiselinu, pod brojem 36433 na listi trgovačkih naziva u Imperijalnom patentnom zavodu u Berlinu – bio je to prvi korak u pobedničkom maršu kojem od tada nema premca u istoriji medicine. Nijedan drugi lek ne uživa tako rasprostranjenu upotrebu – i vrlo je malo lekova koji mogu da se osvrnu na tako dugu istoriju. Ipak, bez obzira na to koliko Aspirin može da izgleda poznat, postoji nekoliko stvari koje (možda) niste znali o tom leku stoleća. Evo pregleda:

1. Aspirin u svetskoj književnosti
25. novembra 1918. godine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Tomas Man, uneo je u svoj dnevnik sledeći jezgroviti zapis: “Za večeru, kraj postelje K., popio sam punč, koji mi je zagrejao stopala, i uzeo sam Aspirin®. Ozdravljenje.” Još jezgrovitiji opis dejstva ove tablete tek će biti napisan. Autor kriminalističkih romana, Rejmond Čendler i pisac trilera, Frederik Forsajt, takođe su dali ovim belim tabletama noseće uloge u svojim pričama.

2. Aspirin u papirnim vrećicama
Tokom prvih godina, Bayer je apotekama prodavao Aspirin u vidu finog, belog praha u bočicama. Apotekari su zatim sipali po 500 miligrama tog proizvoda u papirne vrećice koje su prodavali potrošačima. Od 1904. godine Aspirin se plasira na tržište u obliku tablete da bi se obezbedila ujednačena jačina doze – bio je to jedan od prvih lekova na svetu koji će se plasirati na tržište kao standardan, u tom obliku dosledno visokog kvaliteta. Na tableti se nalazi reljefni krst Bayer da bi se sprečilo falsifikovanje.

3. Samovolja pronalazača
Kao hemičar u službi kompanije Bayer, Dr. Felix Hoffmann bio je savestan čovek koji se nije samovoljno ponašao. Osim u jednom slučaju: pošto njegovi pretpostavljeni nisu bili odmah impresionirani njegovim novim aktivnim sastojkom, on je poslao acetilsalicilnu kiselinu u sanatorijum u gradu Halle na reci Saale, gde ju je njegov poznanik doktor ispitao na svojim pacijentima. Izveštaji o njegovom pozitivnom iskustvu sa tom supstancom imali su značajnu ulogu u njenom brzom plasiranju na tržište. Viši lekar, Kurt Wittauer, rekao je sledeće: „Zahvaljujući mojim povoljnim iskustvima, fabrika je posle dugog dvoumljenja sada izjavila da je voljna da plasira Aspirin na tržište i ja mogu jedino da se nadam da zbog komplikovanog postupka proizvodnje cena neće morati da bude previsoka, te da će ova, po mom mišljenju, dragocena supstanca ući u opštu upotrebu.“

4. Pronalazačev otac
Otkriće Felixa Hoffmanna pomoglo je i njegovom ocu koji je godinama trpeo jake bolove zbog reumatoidnog artritisa. Njegovi lekari za to su mu prepisali natrijum salicilat. Međutim, ta supstanca na bazi salicilne kiseline imala je tako gorak ukus da je pacijentu svaki put bilo muka kad je uzme. Otkrićem acetilsalicilne kiseline, Felix Hoffmann je eliminisao tu neželjenu nuspojavu i tako pomogao da njegovom ocu bude lakše.

5. Pronalazač u penziji
Iako je Felix Hoffmann postao poznat u celom svetu kao „otac“ Aspirina, on je potpuno nestao iz očiju javnosti kada je otišao u penziju 1928. godine. Nije napisao nijednu knjigu i nije održao nijedno predavanje – umesto toga, emigrirao je u Švajcarsku gde je živeo povučeno i posvetio se istoriji umetnosti sve do svoje smrti 1946. godine.

6. Aspirin kao inspiracija
Od samog početka bilo je očigledno da Aspirin uspešno deluje. Ali kako on to deluje ostaće jedna od velikih tajni medicine tokom tri četvrtine veka. Tek 1971. godine britanski naučnik, profesor Sir John R. Vane, objavio je svoje otkriće da aktivni sastojak Aspirina sprečava proizvodnju prostaglandina u telu (supstance koje prenose bol). Jedanaest godina kasnije, on je dobio Nobelovu nagradu kao priznanje za to dostignuće. Na tu ideju došao je slučajno, ali ne u laboratoriji, već za vreme vikenda kod kuće, dok je pisao neki članak. On je, zatim, započeo eksperimente koji će ga dovesti do cilja već narednog ponedeljka.

7. Aspirin u svemiru
Aspirin je pobednički zamarširao ne samo čitavom planetom već i 400.000 kilometara daleko od nje, kao deo medicinske opreme na svim Apollo raketama koje je NASA slala na mesec – na oba kružna lunarna leta 1968/69. godine i na sedam spuštanja na mesec od 1969. do 1972. (Apollo 11 do Apollo 17). Dr. Charles Berry, tadašnji medicinski direktor američke Svemirske agencije NASA, rekao je: „Nema sumnje da će Aspirin zauvek biti korišćen kao standardni lek.“

8. Aspirin kao valuta
Tableta Aspirina nije korišćena samo protiv bolova, već i kao oblik valute. To se dešavalo u vremenima hiperinflacije u Južnoj Americi prošlog veka, kada je novac postao gotovo bezvredan. Prema nekim svedočenjima, u to vreme bila je uobičajena praksa da se nekoliko tableta ovog analgetika, koji je bio u opštoj upotrebi na tom kontinentu, deli kao sitniš jer je on čuvao svoju vrednost znatno bolje nego stvarna valuta.

9. Aspirin u vazama
Malo poznati trik zahvaljujući kojem sečeno cveće može duže da traje u vazi jeste dodavanje Aspirina u vodu. Tada cveće neće brzo uvenuti. Taj efekat pripisuje se salicilnoj kiselini koja, kao supstanca prenosilac, ima značajnu ulogu u odbrambenim sistemima biljaka.

10. Aspirin u brojevima
Tačka topljenja acetilsalicilne kiseline: 135 °C *
Aspirin upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao najprodavaniji lek: 1950 *
Broj naučnih publikacija o Aspirinu godišnje: oko 3.500 *
Broj tableta Aspirina koje se proizvedu svake godine (konvertovano u tablete od 50 mg): 100 milijardi *

11. Aspirin kao primer pronalazačkog duha
Lek stoleća često dobija pohvale kao poseban primer nemačke ingenioznosti: „U Nemačkoj je proizveden prvi automobil, pronađen je kompjuter i proizveden je Aspirin.“ (Kancelarka Angela Merkel u svom obraćanju vladi, 30. novembra, 2005.). „Nemački uspesi zahvataju čitav raspon ljudskog života. Od filozofije, muzike i književnosti, do otkrića X-zraka i masovne proizvodnje Aspirina.“ (Kraljica Elizabeta II prilikom državne posete nemačkog saveznog predsednika Richarda von Weizsäckera 1986. godine).